Calendale (od provansalske riječi za Božić: calèndo) traju gotovo 2 mjeseca, od Svete Barbare, 4. prosinca, do Svijećnice 2. veljače.

4. prosinca, na Svetu Barbaru odabiru se tri lijepe zdjelice ili tanjura,u koje se stavlja pšenica ili leća, iz koje će (uz redovito zalijevanje, te uz magiju ljubavi) proklijati do Božića kao „žito nade“ i simbol plodnosti. Iznikla travica u posudama ukrašava se vrpcama i postavlja na Bočićni stol, a poslije se vrpce skidaju i posudice stavljaju u jaslice gdje predstavljaju žitna polja. Na Svijećnicu, tako iznikla pšenica presađuje se u polja kako bi se osigurala dobra žetva i plodna godina.

CACHO-FIO – paljenje badnjaka

Na Badnjak, prije Velike večere, najstariji i najmlađi član obitelji odlaze u šumu po veliki panj, badnjak,  koji se obično odabire od stabla masline, trešnje ili bajame. Donose ga u kuću i s njime kruže 3 puta oko stola, potom ga blagosivljaju kuhanim vinom, nakon čega se badnjak pali na ognjištu. Badnjak polako sagorijeva tri dana, a po nekim tradicijama i do Nove godine, odnosno  svakoga dana iznova se pali i gasi sve do Tri kralja.

Le Gros Souper (Velika večera) servira se prije odlaska na ponoćnu misu. Na stol se postavljaju tri bijela stolnjaka različite veličine, manji iznad većega i tri svijećnjaka, te tri zdjelice žita Svete Barbare.

Velika večera zapravo je vrlo skromna, a njena veličina počiva na simbolici brojeva. Sastoji se astoji od 7 posnih jela (u načelu bezmesnih, ali mogu uključivati ribu, školjke, jaja, pa i puževe), koja se serviraju prije odlaska na ponoćku, zajedno s 13 malih kruščića i 7 vrsta vina, a desert, koji  se sastoji od 13 slastica servira se nakon povratka iz crkve, zajedno s kuhanim vinom /vin cuit i ostaje tri dana na stolu.

Simbolika brojeva:

  • 3 stolnjaka, 3 svjećnjaka – sveto trojstvo
  • 7 posnih jela: 7 Marijinih žalosti
  • 12 kruščića: 12 apostola
  • 13 slastica: 12 apostola i Isus

Svi deserti iznose se na stol zajedno i svaki gost mora kušati svaki desert. Lista varira od mjesta do mjesta, ali mora uključivati

a)Suho voće, koje simbolizira 4 monastička reda:

  • grožđice (dominikanski red)
  • orasi ili lješnjaci (augustinski red)
  • suhe smokve (franjevački red)
  • bademi (karmelitski red)
  • + Datule : simboliziraju Isusa Krista koji je došao s istoka

b)Svježe voće:

  • Jabuke
  • Kruške
  • Naranče
  • zimska cata
  • grožđe
  • mandarine

c)tradicionalne slatkiše

  • Pompe à l’huiles
  • Calissons d’Aix
  • Dvije vrste nougata: bijeli i crni (simbolika dobra i zla)
  • Kandirano voće (fruit d’Aptes)

Prema službenoj listi nekoliko udruga iz provansalskog grada Aix-en-Provence, lista glasi:

  1. datule
  2. le gibassié (pompe à l’huile d’olive)
  3. bijeli nougat (nalik na naš mandulat)
  4. crni nougat
  5. bademi
  6. suhe smokve
  7. suhe grođžice
  8. orasi ili lješnjaci
  9. Calissons d’Aix
  10. kotonjada
  11. bijelo grožđe
  12. božićna zelena dinja
  13. naranče ili mandarine

Izvor: http://www.leonard-parli.com/pdf/les-treize-desserts-aixois.pdf

http://www.notreprovence.fr

LES CALISSONS d’AIX

Sastav:

Kalisoni su sastavljeni od tri sloja: na dnu je tanki sloj hostije (pain azyme),  u sredini je „pasta“ napravljena od mljevenih badema, kandiranog voća i šećera, a na vrhu je sloj “Glace Royale” napravljen od šećera i snijega od bjelanjaka

Proizvođači: http://www.benediction-calisson.com/partenaires-calissoniers-27.html

svake prve nedjelje u rujnu održava se posveta calissona

Povijest

Prema legendi, kalisoni se proizvode još od  1473. Navodno su prvi put napravljeni za vječanje kralja Renea Anžuvinca, te su izmamili osmjeh na licu mlade kraljice (Jeanne de Laval).

  1. zbog epidemijekuge svi stanovnici su se morali zatvoriti u vlastitu kuću, a posvuda su postavljeni moli kipovi Gospe kako bi se ljudi mogli moliti bez odlaska u crkvu. Unatoč svim mjerama opreza, kuga se širi i provansalski sabor odlazi iz grada, u kojem ostaje samo šačica ljudi. Unatoč svemu, 1630. održana je svečana  misa u čast Gospe zaštitinice grada i nazočni se zavjetuju da će se misa održavati svake godine. Tom prigodom se dijele kalisoni kao hostije. I običaj se zadržao do današnjih dana, kada se svake prve nedjelje u rujnu održava posveta kalisona, za koje se vjeruje da štite od kuge.

LES FRUITS CONFITS D’APT – kandirano voće

Još od srednjem vijeku, voće se konzerviralo umakanjem u med. Nakon križarskih ratova u Provansu stiže šećer, koji  dodatno usavršava tehniku konzerviranja.  Najpoznatiji su Confits iz maloga gradića po imenu Apt. (Confits d’Apt).

Drugi božični običaji:

PASTRAGE:  pastirska procesija  (provansalski pastre, « pastir“) započinje s glavnim pastirom koji bira najljepše janje i stavlja ga u kolica ukrašena granjem, vrpcama i svijećama. Nekada su se u ta kolica stavljali pokloni, a janje je nosio najmlađi pastir u rukama. Nakon Velike večere, svi odlaze na ponoćku. Majka malog janjeta vuče kolica, a pastiri je slijede na putu do crkve najavljujući Kristovo rođenje. Seljani im se pridružuju a darovima, svijećama i glazbenim instrumentima.

U crkvi,  malom Isusu u jaslicama poklanjaju janje i druge poklone, poput voća i kruha. Svećenik uzima janje u ruke i govori o tome koliki su put pastiri morali preći da ga donesu. Tada započinje ponoćna misa.

Ova tradicija još uvijek se može vidjeti u nekim mjestima kao što su: Allauch, Barbentane, Les Baux de Provence, Eygalières, Fontvieille, Maussane, Saint Martin de Crau, Saint Michel de Frigolet, Saint Rémy de Provence i Saintes-Maries-de-la-Mer.

PASTORALE ili ŽIVE JASLICE također su važan dio provansalske božićne tradicije. Scene uprizorenja Kristova rođenja igraju grupe od 40tak glumaca naturščika na provansalskom jeziku. Sadržaj varira, ali uglavnom je riječ o pastirima koji čuvaju stada i saznaju za Kristovo rođenje. Najpoznatija je pastorala koju je 1844. napisao Antoine Maurel, a koja na humorističan način priča o čudesnom Kristovom rođenju.  Hrleći prema jaslicama, pastiri bude čitavo selo i svi ih slijede noseći poklone.  Likovi iz pastorala susreću se kao tipični likovi u provanslaskim jaslicama.

mlinar : odjeven u bijelo, najšešće na magarcu, nisu vreću brašna ili se tek probudio Lou Tambourinaire : bubnjar koji predvodi povorku
Lou Boumian : ciganin tamne kože
slijepac kojeg vodi sin : slijedi zvuk  bubnjara
Pistachiet i Jiget : nise poklone kao što su pompe à huile i bakala
starci : par Jordan-Margarido, drže se za ruku o stalno se svađaj
prati ih prijatelj Roustido, odjeven u bilježnika i s velikim crvenim kišobranom u ruci
ribar s ribarskim štapom ili mrežom itd.

BOŽIĆNI SAJMOVI

Za vrijeme kolenda, diljem Provanse organiziraju se božićni sajmovi na kojima se uz tradicionalne slastice (nougat, calissons i dr.) prodaju i ukrasne figurice za jaslice –santoni (fr. les santons, provansalski les santouns- „Mali sveci“)

Uz Josipa, Mariju, malog Isusa i tri kralja, među santonima se nalaze tipizirani likovi poput pastira, ribara, drvodjelca, berača lavande, staračkog para ( le vieux et la vielle, Grasset et Grasseto) sve do lokalnog redikula („le ravi du village“), gradonačelnika, pijanca kojega žena vozi u karioli… Proizvodnja santona tradicionalni je obrt u Provansi, a mnogi su proizvođači ( les santonniers) pravi umjetnici, prepoznatljivog stila, čija se djela prodaju po visokim cijenama. Najskuplji su „santons habilles“ – santoni odjeveni u pravu odjeću od tekstila. U jaslice se ne stavljaju se svi likovi u isto vrijeme: mali Isus stiže tek nakon Ponoćke, a postavlja ga najmlađi sin. Tri kralja postavljaju se 6. siječnja. Jaslice se skidaju na Svijećnicu, 2. veljače., 40 dana nakon Kristova rođenja. Uz blagoslov vatre i svijeća u Marseillesu tom se prigodom jedu kolačići u obliku broda, čime se asocira legenda o dolasku svetih Marija u Provansu…

Tekst pripremila:

Tamara Ljubičić
Predsjednica Upravnog odbora
Alliance francaise  de Split

Reporučeni web siteovi:

http://www.provenceweb.fr/f/mag/terroir/traditions/index.htm

http://www.notreprovence.fr

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime