18.01.
Dvije godine pronalazim obrazac za dijetu pri kojoj je moguće nesmetano raditi, nema napada gladi, kilogrami odlaze u solidnom ritmu i nema pretjeranog boravka u kuhinji.
Dugogodišnje iskustvo i poteškoće mojih vjernih klijenata bili su baza za nadogradnju.
Utorak sam odabrala kao dan za početak dijete za sebe jer sam u svojoj ambulantici a započela sam pogledom na mikroskop.
Ok, nije tako loše ovo u vidnom polju ali na vagu i ne moram…garderoba mi dovoljno pokazuje kako sam u „probila crveno“.
Sama ću proći program no pridružiti će mi se i par dobrovoljaca a obvezne su bilježiti zapažanja.
23.01.
Prvi pet dana nisam baš bila odlikašica….za disciplinu sam zaslužila jednu prosječnu ocjenu 3.Nisam ljuta na sebe jer sam iskoristila ovo razdoblje za kušanje nekih pristupa o kojima uglavnom znam sve u kemijskom smislu.
Tražila sam odgovor na dva pitanja:
Kako izgleda dan u kojem su ručak i večera jednaki? I je li ( ne) ugodniji u odnosu na dan dijete gdje su ručak i večera potpuno različitog sastava?
Koliko i kako se promjena prehrambenog režima odražava na probavni sustav?
Moram se i pohvaliti-započela sam sa vježbanjem svaki dan, ne baš napornim ali u pitanju je jedan zaokruženi programić. Upravo programić jer znam kako mogu i trebam znatno više.
HELL., 47 godina
Srijeda, 19.01.
Kada na pragu četrdesetih donesete odluku o prestanku pušenja morate biti svjesni da vam se opasnost od viška kilograma udvostručuje: zrele četrdesete sa sobom donose usporavanje metabolizma, a ostavljanje cigareta otvara apetit. Rijetko kome pođe za rukom zadržati staru težinu. Imala sam sreću da sam dvadesetak godina nosila isti konfekcijski broj i osjećala se dobro u vlastitoj koži. Početak „apstinencije“ donio je osim disanja punim plućima, neke nove mirise, ljepše okuse, više vremena, novaca, ali i pojačan apetit, otkrivanje novih omiljenih specijaliteta, recepata i kuharica.
Danas, sedam godina kasnije, s postepenim, ali sigurnim rastom, rezultat je plus u moju korist, 12 teških kilograma s kojima se ne mogu i ne želim pomiriti, koje teško nosim i koji me frustriraju i čine nezadovoljnom. U proteklih nekoliko godina bilo je više pokušaja da se uz pomoć raznih dijeta riješim nesretnog viška. Ponekad bi uspjeh bio veći, ponekad manji, ali bi se uvijek vraćala na početak. Još uvijek nisam odustala i krećem iznova jer, ima li boljeg vremena za novi start nego početak kalendarske godine?
Tako sam danas posjetila Olju i uključila se u njen nutricionistički program. Za početak, dovoljna je bila kapljica krvi analizom koje se pokazalo odakle kreću svi problemi. Sutra je prvi dan kontrolirane redukcije prehrane kojemu se kao i cijelom ovom programu jako veselim.
Petak, 21.01.
Drugi dan čišćenja (kao uvod u dijetu) prolazi više nego dobro, nema gladi, nervoze, a i stomak se čini manji. Moram priznat da sam jako motivirana za riješit se nemilog viška. U međuvremenu je i stigla kompletna dijeta koja će na dane vjerojatno bit naporna, ali nema nazad. Veselim se vikendu i rekreaciji u prirodi bez koje ni redukcijska dijeta ne može biti uspješna.
Ponedjeljak, 24.01.
Ponedjeljak jutro i početak prave dijete. Danas se družim sa preparatom za mršavljenje tj pripravkom od kojih je jedan sastojak taj hranjivi sirup za koji, najiskrenije, nisam znala da postoji dok nisam dobila „svoju dijetu“. Ne sjećam se da sam ikada u zdravom stanju izdržala dan samo s tekućinom, ali hranjivost tog sirupa bi me trebala održat na životu. Sama sam sebi zaželjela sreću jer osjećam popriličnu glad, ali…..Svaki put kada krenem na dijetu sama sebi obećam da se više nikada neću dovesti u situaciju da trpam u sebe ogromne količine visokokalorične hrane i to naročito u večernjim satima.
Utorak, 25.01
Nakon jučerašnjeg „gladnog“ dana (dio kojega sam provela i na burnom Marjanu), današnji ručak – kuhane brokule su mi se činile kao najveći specijalitet. Trenutno glad uopće ne osjećam, niti sanjarim o omiljenom kruhu, kolačima i čokoladi. Obitelj je slasno žvakala pohano meso i pečeni krumpir, a ja sam mrtvo-hladno prošla kraj stola. Želudac se vrlo brzo navikne na manje unose hrane, a i dijeta je tako propisana da se može preživjeti. Čini mi se da nikada nisam bila ovoliko motivirana. Danas je pala i premetačina ormara u kojem sam našla solidne komade odjeće u koje ću se, nadam se, uvući za najviše dva mjeseca. Sama sebi držim „fige“.
Petak, 28.01
Srijeda je bio dan sa preparatom za mršavljenje i jako mi je teško pao. Jedva sam izdržala, spasila me zelena salata i desetak suhih šljiva. Na trenutke sam osjećala i malaksalost. Ali zato jučerašnji „normalni“ dan i rezultat na vagi mi je opet dao vjetar u leđa. Čak sam i dva sata pješačila po Marjanu. Odlično sam se osjećala i fizički i psihički, a najljepši je osjećaj lakoće u želucu i crijevima. I što je najvažnije, ne razmišljam uopće o slatkišima!!! Jutros sam zakopčala i botune kaputa koji dva mjeseca nisam mogla. Vaga se spušta polako, ali sigurno. Sve u svemu, prezadovoljna sam dijetom i rezultatom. Moram izdržat do kraja. Moraaaam.
Subota, 29.01.
Već sam se navikla na „gladovanje“. I ukus tog sirupa već je postao prihvatljiv. Sutra je dan „odmora“, baš mu se veselim.
Ponedjeljak, 31.01.
Jučer sam malo pretjerala pa se osjećam naduto, ali i s tim rezultat je odličan: 3 dana čišćenja i sedam dana dijete smanjili su težinu za 3,5 kg. Danas glad uopće nisam osjećala. Nakon dugo vremena po trim-stazi sam i trčkarala, a ne samo šetala. Planiram se držati ovog režima još dva tjedna. Osjećam se izvrsno!!!
Četvrtak, 03. 02.
Nakon jučerašnjeg „light dana“ današnji četrnaesti dan programa (tri dana „čišćenja“ plus jedanaest dana dijete) započeo je s vagom koja je pokazala 5 kg manje!!! Koji dobar osjećaj i dokaz da se uvijek trud isplati.
Sada sam zapravo tek na početku, jer ovih 5 kg su rezultat zime i nekontroliranog pretrpavanja hranom. Ali veseli činjenica da je dijeta učinkovita i što je najvažnije, sa znatno manjim unosom hrane uopće ne osjećam glad, a živim i radim normalno i osjećam se poletnije i zdravije. Posebna priča je i jako uredna probava koja je pokazatelj dobrog stanja. Sve u svemu – za 5.
Olja, hvala!
Ponedjeljak, 07.02.
Danas ulazim u treći tjedan dijete i to mršavija za 6 kg. Odličan osjećaj. Jutros sam obukla rebatinke koje su tri mjeseca stajale u ormaru i čekale svoj red. Nikad lakše nisam mršavjela i nemam osjećaj gladi osim u „light dane“ kada gricnem koju suhu šljivu da lakše izdržim.
Sve ove dane razmišljam i o tome kako je nevjerojatno da čovjek ne može bit discipliniran i što je to što te vuče da umjesto za jednu osobu, jedeš za troje? Nezadovoljstvo? Utjeha? Ovisnost? Ova dijeta uz koju je obavezna i tjelovježba mi je stvorila novu ovisnost o rekreaciji po Marjanu na kojemu sam u prosjeku svako drugi dan. Više sam se našetala trim stazom u zadnjih dvadesetak dana nego u zadnjih pet godina.
