Na planeti Zemlji jedinoj nam i voljenoj živi oko 7 milijardi ljudi koji svakodnevno trebaju vodu i hranu. Vodu smo uglavnom primali zdravo za gotovo no čak 13 % naše populacije već sada nema pristup za život ispravnoj vodi. Hranu je potrebno proizvesti i potom u predviđeno vrijeme konzumirati.
Proizvodnja hrane je najmoćnija grana industrije koja nikada nije ostala bez svojih potrošača. Pojavljuju se viškovi koji strpljivo i uglavnom do isteka roka ispravnosti čekaju kupce i jamče zaradu proizvođačima i distributerima. Ukoliko se ista ne proda potrebno je uložiti novac i vrijeme za sigurno zbrinjavanje viškova prehrambenih proizvoda koji nisu završili na trpezi kako je i predviđeno.
Sigurno zbrinjavanje znači odlaganje po strogim propisima kako bi se izbjeglo truljenje hrane i širenje velikog broja bolesti a sve to nije jeftino. Ukoliko se planira višak hrane donirati potrebno je platiti predviđene takse što se „ne isplati“ . Pojednostavljenje procedure doniranja hrane bi trebalo imati za cilj pomoć najugroženijim.
A je li to baš tako?
Višak hrane koji se poklanja trebao bi se prehrambenoj industriji uzeti kao olakšica ALI
-Donacija hrane kojoj je istekao rok valjanosti teško je kontrolirati a takva hrana je opasna za zdravlje a tko će provjeravati mikrobiološku ispravnost iste?
Ukoliko se radi o hrani iz restorana po kojim propisima se može čuvati skladištiti i donirati kada niti HACCP nismo u stanju realizirati?
Infektivno otrovanje hranom (alimentarna intoksikacija) čine preko 20 % zaraznih bolesti te uz sav naš zdravstveni trud predstavljaju veliki javno zdravstveni problem.
Truljenje hrane je prirodni proces I najčešće se odvija na namirnici I prije nego je vidljiv promjenom izgleda I boje na površini.Mikroorganizmi se brzo množe što ovisi I o uvjetima čuvanja.
PRIMJER PRVI
Ukoliko se gotova hrana donira i osobe koje je konzumiraju tvrde da im je izazvala smetnje mogu li tužiti donatora? Kako ustanoviti je li smetnje prouzročila donirana namirnica ili neka druga?
PRIMJER DRUGI
Ukoliko se donirana hrana ne svidi donoru ili isti procjeni kako nije za upotrebu tko ju je dužan zbrinuti i na čiji trošak?
PRIMJER TREĆI
Kada je u pitanju Infektivno otrovanje hranom (alimentarna intoksikacija) najugroženiji su djeca, starije osobe I rekovalescenti koji ne smiju biti nezaštićeni
PRIMJER ČETVRTI
Može li se donirati hrana koja se miče sa polica zbog oštećena ambalaže I što sa suhomesnatim I mliječnim proizvodima?
Višak hrane se pojavljuje I velika I najveća šteta je bacanje ali je pitanje tko će od modela donacije profitirati oni koji višak daruju I za to su nagrađeni ili oni koji viškove primaju jer isto nisu u mogućnosti kupiti?
